Sve što fascinira i upija čovjekovu pažnju može se nazvati hipnotičkim.
– Milton H. Erickson

Hipnoza je jednostavna i prirodna tehnika koja pomaže svakome, tko to želi, da do ostvarenja svojih ciljeva dođe na brži, lakši i jednostavniji način. Prirodni je proces kojim se klijenti mogu brzo i održivo podržati. Prestanak pušenja, smanjenje tjelesne težine, samopouzdanje i poboljšanje performansi, smanjenje boli, oslobađanje blokada, smanjenje stresa i otpuštanje strahova, prinuda i fobija samo su neke od više od stotinu mogućih upotreba hipnoze.

Hipnoza sigurno nije neko stanje svijesti u kojem netko drugi upravlja vašim umom, a vi se osjećate bespomoćno I podložno na to. Riječ je o učinkovitom načinu opuštanja i uklanjanja negativnih uvjerenja koja ometaju ostvarenje zadanog cilja. Hipnoza je prirodno stanje uma u kojem je racionalno prosuđivanje preskočeno, a na podsvjesnoj razini, riznici svih resursa, ali i blokada, uspostavljeno je takozvano selektivno mišljenje – sačinjeno od svega u što osoba vjeruje.

To je prolazno stanje promijenjene svijesti koja sve vrijeme ostaje budna, ali sužena. Tijekom hipnoze vaša pažnja je dobrovoljno usmjerena prema hipno coachu i njegovim sugestijama, a smanjena prema svim ostalim podražajima iz okoline. Tu nema nikakve tajnovitosti ni neobičnosti. Svaka osoba može ući u hipnozu, ako to želi i ako sama sebi dozvoli bez straha. Uvjet za djelovanje u hipnozi (transu) jest da klijent vanjske sugestije pretvori u autosugestije, što znači da to klijent sam želi, da mu je važno i da vjeruje.

Stoga je važno znati da je svaka hipnoza zapravo samohipnoza, te da je to stanje uma svakome blisko. Većina ljudi tijekom dana po nekoliko puta spontano uđe u stanje samohipnoze i izađe iz njega, a da toga nije niti svjesna. U hipnozi u to stanje ulazimo svjesno i s određenom namjerom.

NAČIN RADA
Odluku o ulasku u hipnozu uvijek donosi klijent sam, a hipno coach je podrška u radu. Odnos između klijenta i hipno coacha podrazumijeva suradnju, a ne dominaciju. Kao klijent možete prihvatiti ili ne prihvatiti sugestiju i time sami određivati uspješnost. Također, u bilo kojem trenutku možemo izaći iz hipnotičkog stanja ako to želimo. Osoba u hipnozi ne spava, premda može izgledati kao da spava. Kada bi hipnotizirana osoba spavala, ona ne bi mogla reagirati na hipnotičku sugestiju niti komunicirati s hipno coachem. Samim tim cilj hipnoterapije ne bi mogao biti postignut. Dakle, to je rad na sebi na jedan drugi te vrlo efikasan nacin.

Ako krenemo samo od teze da je hipnoza izmjenjeno stanje svijesti, onda je čovjek neprestano u stanju hipnoze jer se ljudska svijest tijekom samo jednog jedinog dana, pa čak i jednoga sata, višestruko izmijeni. Erikson i Rossi su 1972. postulirali su pojam problemskog transa. Problemi se, pretpostavljaju, oni se stvaraju automatski i sužavaju sposobnost percepcije u pojedinca. Bez obzira na to što god mi radili, moramo neprestano mijenjati stanje svoje svijesti. Na poslu, kada pišemo, kada čitamo, bez obzira na to gdje mi bili, čim se promijeni okolnost, svoju okolinu jednostavno moramo percipirati različito i koncentrirati se na neku određenu stvar u određenom trenutku.
Prebacivanje u drugo stanje svijesti zapravo neprestano činimo kod priča za laku noć, vođenih meditacija, pripovijedanja priča i doživljaja, pri prenošenju znanja, kada nekom dosađujemo ili kada se zaljubimo.

Možda će se osobama, koje su čvrsto vezane uz materijalizam I sve doživljavaju kao nešto stvoreno izvana, činiti čudnim da je sve ono što doživljavamo u sadašnjem trenutku, na neki način, povezano s onim što smo doživjeli u svojoj prošlosti. Npr., kada ugledamo neki komad namještaja točno znamo da je to ormar, krevet ili stol. Taj se oblik spoznaje događa se u iznimno kratkom vremenu. Ta se informacija stvara u iznimno kratkom vremenu te mi onda dalje imamo mogućnost raspolagati njome. Naš razum stvara zaključke iz svega što smo ikada doživjeli i uspoređuje to s onim što upravo u tom trenutku promatramo.

No, što se događa kada ugledamo nešto što još ne poznajemo? Naš razum tada treba više vremena jer pokušava sve što je ikada naučio prenijeti na tu konkretnu situaciju, kako bi pronašao kakvu sličnost. Ako ne pronađe ništa slično, radi usporedbe um stvara novu cijanotipijsku kopiju, u kojoj se hipnotsko, kondicionirano Ja može orijentirati. Stoga naše hipnotsko Ja nije ništa drugo negoli zbirka cijanotipijskih kopija, koje se mogu primjenjivati u različitim situacijama.
Kao djeca smo tom procesu izloženi od rođenja, i to puno više negoli u odrasloj dobi, jer u odrasloj dobi već imamo velik dio gotovih kopija. Djeca od početka života otkrivaju svijet. Doduše, neke se okolnosti koje otkrivamo na tom ranom stupnju razvoja pogrešno interpretiraju, a prije svega onda ako na nas takav utjecaj vrše osobe za koje mislimo da sve znaju te im gotovo slijepo vjerujemo. Tako naša kopija sadrži pogrešku u procjeni i pogrešku u razumijevanju. No usprkos tim pogreškama, kopije imaju visoku funkcionalnost, jer one oblikuju obrasce reakcija i temeljnih pretpostavki o svijetu, tako da u ukupnosti itekako imaju smisla.

U sebi imamo dva holograma; s jedne strane instinktivno Ja, a s druge strane ono Ja koje smo stekli konstantnim učenjem i modifikacijama – dakle hipnotsko Ja.
Milton Erickson je polazio od pretpostavke da klijenti imaju probleme zbog naučenih ograničenja. Ograničenja ih sprječavaju u tome da žive svoj puni potencijal. Terapeutski trans omogućava okvir u kome naučena ograničenja (stavovi, uvjerenja, vjerovanja) privremeno budu uklonjena, tako da klijent može isprobati i koristiti nove obrasce funkcioniranja.

Naša najdublja uvjerenja zapravo su naša najbolja stanja transa. Hipnoza i hipnoterapija moćni su alati koji čovjeku omogućuju stvaranje širokog spektra mogućnosti za snalaženje u okolini, ali i za život sa samim sobom. Kada se hipnoza primjenjuje odgovorno i u skladu s etičkim normama, pruža nam mogućnosti da živimo s manje problema u odnosu sa samim sobom i s drugima.

“OPASNOSTI” HIPNOZE
O hipnozi se širi puno glasina i pogrešnih informacija, čime se samo potiče strah kod ljudi. Pogrešne informacije postižu upravo ono što se postiže i samom hipnozom; usmjeravaju svijest ljudi prema određenoj temi i određenom raspoloženju. Razlog tomu ne mora nužno biti loša namjera kako se često tvrdi, tu se ponekad radi i o čistom instinktu za preživljavanje. Naša svijest i svijest naših predaka trenirana je na negativnim informacijama, koje ujedno predstavljaju i opasnost, daje im veću pozornost i stavlja ih ispred pozitivnih informacija.

Hipnozu kao nešto negativno predstavljaju uglavnom one osobe koje profitiraju od toga što ljudi žive s grižnjom savjesti, u strahu i odsutnosti slobode, a krivnja je snažan pokretač. Hipnoza je, u svakom slučaju alat koji koristi sposobnosti mozga da obradi i pohrani informacije, te da ih na podsvjesnoj razini zadrži kao iskustvo koje može biti korisno. Hipnoza je jedan od najstarijih oblika liječenja otkako je čovjeka. Smatra se čak da su tehnike slične hipnozi postojale još i u kameno doba.

U znanosti je hipnozu prvi put primijenio njemački liječnik Franz Anton Mesmer. Čak 236 godina kasnije, dakle 2006., znanstveni je psihoterapijski savjet u Njemačkoj hipnozu proglasio priznatom psihoterapeutskom metodom. Pod hipnozom se mijenja pozornost te se usmjerava prema unutarnjim procesima. Tijelo i duh pritom su posve opušteni.

U današnje se vrijeme to stanje može čak i mjeriti pomoću mjernih uređaja. Poluznanje o hipnozi uzrokuje najviše straha. Za unutarnja je putovanja zanimljiva alfa-faza moždanih valova. U toj se fazi bilježi signal u području frekvencije između 8 i 13 Hz. Taj se dio alfa-valova izaziva laganim opuštanjem, odnosno opuštenom budnošću, zatvorenih očiju. Kada dođe do dubljeg opuštanja, govorimo o theta-stanju. U njemu dolazi do pospanosti ili faze laganoga sna.

Hipnoza nije ništa opasnija od autogenog treninga ili progresivnog opuštanja mišića. Ona je vrlo opušteno stanje svijesti koje pomaže lakše pristupiti svojoj podsvijesti. Tehnike hipnoze koje se koriste u coachingu, bezopasne su koliko i priče za laku noć. Ako bi se osoba na kojoj se hipnoza provodi iz nekog razloga počela osjećati loše, preporučuje se sljedeće; odlazak u šetnju, kratak san od 20 minuta (ili, ako osoba želi, i duži, ali 20 minuta je dovoljno), mali obrok, razgovor, topao tuš, tuširanje naizmjenično hladnom i toplom vodom, sunce i svjež zrak, te bilo kakva druga aktivnost koja dobro djeluje na osobu. Hipnoze su garantirano oblikovane tako da koriste zdravlju.