Zadnjih dana sve poziva na ljubav, i smišljamo kako provesti taj veliki dan Valentinova i razveseliti svog odabranika i na koji način mu pokazati ljubav. A zbog ljubavi spremni smo skidati zvijezde s neba, obećavati nemoguće, otići na kraj svijeta, a to sve ne mora značiti da nekog uistinu volimo, jer ljubav je jedno posebno i uzvišeno stanje koje nas povezuje s drugom osobom.
Ljubav nas pokreće, daje smisao životu, i kada je nemamo osjećamo se prazno i nepotpuno, no taj osjećaj praznine ostat će i u najboljim vezama, ako tu ljubav prvo ne naučimo dati sebi, a onda tek osobama oko nas. Uvijek postoji neki redoslijed, prvo spoznati i razumjeti što je to što želimo, imenovati svoje potrebe, izraziti i shvatiti što je to što nas čini sretnima i kakav je to osjećaj. Da bismo pronašli ljubav kakvu želimo, prvo ju trebamo potražiti u sebi. Proces emocionalnog i duhovnog rasta i sazrijevanja zahtijeva ulaganje i trud, volju za rad i najviše od svega strpljenje.
Najlakše je nekome reći da ga volite, jer riječi su uvijek jednostavnije od djela, no da li možete pokazati svoju ljubav bez riječi i doista učiniti sve za nekoga koga volite i kome želite pružiti sve što je moguće da bi mu tu ljubav pokazali bez riječi? I ako nije uzvraćena emocija od te osobe jer ste ju povrijedili i u dubini duše znate da ste pogriješili, hoće li ego i ponos nadrasti ljubav, pa ćete odustati i prestati se truditi?
Ne trebamo činiti ništa da bi zaslužili ljubav
Bez obzira kakva su nam životna iskustva i koliko puta smo se opekli, ostavljali i bili ostavljeni, razmišljali o stanjima koja smo doživjeli ili o onome što nismo ispunili sa osobama s kojima smo željeli, prirodno je ponovno željeti doživjeti ljubav, onaj treptaj u oku, leptiriće u trbuhu, voljeti i biti voljeni. I jedino onda kada shvatimo odakle dolaze obrasci koje ponavljamo i dobijemo odgovor zašto nam ta ljubav promakne ili se ne održi, a toliko smo dali i trudili se, tada shvaćamo da ljubav ne treba biti bol niti patnja, i da ne trebamo činiti ništa da bi zaslužili biti voljeni i prihvaćeni, jer tada to nije ljubav.
Svaki odnos koji stvaramo razmjena je energije i ako je ta razmjena uravnotežena tada se u odnosu osjećamo dobro. Kada postoji uzajamno poštovanje, prihvaćanje i razumijevanje, odnos je zdrav i kvalitetan, a da bi razumjeli i prihvatili osobu s kojom smo, prije svega trebamo razumjeti i prihvatiti sebe i svoje potrebe.
Svi mi imamo neke svoje rane i ožiljke, pa čak i neke nerazriješene situacije, veliku potrebu za ispunjenjem svojih očekivanja, kao i nadu da će se netko promijeniti radi nas i postati ono što želimo, no ljubav nije mijenjati onog kog volimo i gurati ga u kalupe koji su izrađeni po našoj mjeri, već voljeti, prihvatiti i dopustiti da bude ono što je, kao što nije samo jedan dan određen da bude dan zaljubljenih ili dan kada se slavi i pokazuje ljubav.
Svaki dan je dan za ljubav
Svaki dan može biti sam po sebi povod za pokazati i pokloniti nekome ljubav, biti nježan i dobar prema onome kog volite, razveseliti ga sitnicom koja ne košta ništa, pažnjom svakoga dana koja je sama po sebi dovoljna da podsjetimo onoga kraj nas koliko ga cijenimo i volimo i koliko smo sretni što je uz nas, a posebno u teškim trenucima kada nije sve savršeno i kada ne ide onako kako želimo, upravo u tim trenucima ostajući uz tu osobu najviše pokazujemo koliko nam je do nje stalo i koliko je volimo.
Čak i kada ne dobijemo ništa zauzvrat, poklanjajući svoju ljubav i pažnju onima do kojih nam je stalo. Upravo to davanje daje blagoslov nama i onima kojima je ta ljubav upućena. Ljubav je lakoća primanja i davanja, predivna i moćna energija koju svi imamo u svojim srcima. A kada sve što radimo, radimo iz ljubavi i otvorena srca, uvijek ćemo stići tamo kuda smo krenuli i putem dotaknuti upravo one koje trebamo i želimo da budu dio našeg puta, jer Put Srca je uvijek najbolji put.
