Za neke ljude ovo je i dalje nemoguća misija i uporno žele promijeniti svijet, ali nikako shvatiti da promjena dolazi iznutra i da ne postoje te okolnosti niti ti ljudi koji će se promijeniti da bi oni bili sretni, zadovoljni i ispunjeni.
Nekako je uvijek najteže prihvatiti ono što ne možemo promijeniti, bilo da se radilo o poslu ili privatnom životu, pa čak puno češće kada se radi o privatnom.
Često čujem rečenice poput: „Kada se ovo promijeni, onda ču…“ ili „Dok god se on/a ne promijeni, ne mogu ja tu ništa.“ – i upravo tako možemo se vrtjeti u začaranom krugu ‘nemijenjanja’ kao hrčak u onom svom kotaču u kavezu.
Život će nam gotovo uvijek dati sličnu ili istu situaciju dok god ne naučimo i ne savladamo svoju lekciju. Nikada nećemo stići tamo gdje želimo biti, ako odbijamo naučiti ono što je pred nama u trenutku u kojem smo, niti ćemo moći vidjeti priliku koja je već možda sutra pred našim vratima ako neprestano tretiramo ono što se dešava danas kao da je nevažno i nebitno.
BITI U SADAŠNJEM TRENUTKU
Nailazit ćemo na oprečne poruke koje nam govore da bismo bili sretni, moramo naučiti prihvatiti situaciju u kojoj smo, ali istovremeno da bi bili uspješni moramo se fokusirati na ono gdje želimo biti. I važno je težiti životu o kome sanjamo i kakvog želimo, no da bismo doista bili sretni moramo naučiti prigrliti život koji imamo sada, a tek tada će se polako događati promjene. I to nikako ne znači pristati na manje od onog što zaslužujemo.
U životu je uvijek i u svemu potreban balans. Kao što nije uvijek sunce ili kiša, i kako se izmjenjuju i dan i noć, usponi i padovi, dobro i loše raspoloženje, sreća i tuga, takvim to trebamo i prihvatiti. Okolnosti ne možemo promijeniti, ali možemo naučiti prihvatiti kako reagirati na njih i proći kroz svaku emociju koja nam dolazi, a ne potiskivati i pospremati izazove ‘pod tepih’ u nadi da će se sve samo od sebe riješiti. Neke stvari možda zaista i hoće, no puno je više onih za koje je potreban naš vlastiti angažman.
Biti u trenutku u kojem smo, i prihvatiti taj trenutak jer inače nećemo stići tamo kuda smo krenuli ako uporno odbijamo ono što je pred nama sada. I postoje trenuci kada se svatko od nas pita kako je uopće moguće prihvatiti ako je to samo po sebi neprihvatljivo. No treba osvijestiti što uopće prihvaćanje znači. Svakako nije kazna, pristanak ili odobravanje nečega što nije u redu, kao niti dodatni motiv za još veću bol ili tugu, a niti oslobađanje neprijatelja.
Prihvaćanje je naš vlastiti odabir, naša volja da usmjerimo pažnju i budemo prisutni u svom životu, baš tu gdje se trenutno nalazimo, kako ne bismo propustili ono što je bitno za naš daljni rast i razvoj. Upravo u tome se nalaze naše lekcije, prilike i veze koje će nam jednog dana pomoći napredovati.
PRIHVATITI NE ZNAČI IZGUBITI SEBE
Prihvaćanje je potpuno svjestan izbor kao i vjerovanje da čak i ono što nam uzrokuje velike patnje i boli ima svoju svrhu i da za to postoji ‘viši’ razlog. To je naša spremnost odbaciti odnose, ideje, prilike, titule kojima dopuštamo da nas određuju u korist nečeg puno boljeg i važnijeg što nas čeka s druge strane toga što u ovom trenutku nismo svjesni.
Sve što se događa, i kako god bilo, samo je trenutno i nije namijenjeno da traje vječno. Sve naše čahure padnu u nekom trenutku, kada nam više nisu potrebne za rast, kao što se gusjenica pretvara u leptira u trenutku kada joj je za to vrijeme – vrijeme za promjenu.